Čovječanstvo pomiče granice
10 najvećih megaprojekata u ljudskoj historiji, među njima i skijalište u Saudijskoj Arabiji

Znate li koje su najsmionije ideje čovječanstva? Da li je to izgradnja linearnog grada dugog 170 kilometara u pustinji? Ili klesanje vještačke rijeke kontinentalnih razmjera ispod Sahare? Ili možda kreiranje trajne svemirske metropole u niskoj Zemljinoj orbiti? Ovo možda zvuči kao naučna fantastika, ali je već postalo stvarnost. Donosimo vam 10 najvećih megaprojekata u ljudskoj historiji.
Kineska brana Tri klisure
Duga 2.400 metara, visoka 185 metara, maksimalni kapacitet rezervoara od 39,3 milijarde kubnih metara, više od 27 miliona kubnih metara betona, samo ove brojke nadmašuju većinu hidrauličnih projekata. Brana Tri klisure je najveći hidroelektrični kompleks na Zemlji, bez izuzetka.
To nije samo elektrana, već supersistem nacionalnih razmjera koji kombinuje kontrolu poplava, proizvodnju energije, navigaciju, preusmjeravanje vode i ekološku regulaciju. Brana se proteže preko gornjeg i srednjeg toka rijeke Jangce kroteći najturbulentniji vodni sistem u Kini. Sa instaliranim kapacitetom od 22,5 miliona kilovata, 32 turbine generatora proizvode preko 100 milijardi kWh godišnje, nekada držeći svjetski rekord za proizvodnju hidroelektrana iz jedne stanice.

Ali prava složenost nije proizvodnja energije, već regulacija vode. Gornji Jangce je jedna od regija Kine sklonih poplavama. Podešavanjem nivoa akumulacija, brana štiti nizvodne gradove od poplava.
Svake sezone poplava, cijeli sistem prelazi u ratni režim pri čemu kontrola nivoa vode zahtijeva centimetarsku preciznost jer su milioni života u pitanju. Izgradnja je započela 1994. godine, a završena je 2009. godine, trajala je 15 godina, uz investiciju od blizu 30 milijardi dolara. Uključivala je preseljenje miliona ljudi, obnovu brodskih sistema i implementaciju masovnih geoloških ojačanja. Brana uključuje petostepenu, dvosmjernu brodsku prevodnicu sa vertikalnim padom od skoro 113 metara. Da bi se riješio problem prolaza brodova, izgrađena je i brodska dizalica od 3.000 tona, koja omogućava plovilima da se voze dizalicom preko brane.
Kazahstansko naftno polje Kašagan
Smješteno u sjevernom Kaspijskom moru, Kašagan je jedno od najvećih naftnih otkrića 21. stoljeća s dokazanim rezervama koje prelaze 30 milijardi barela.
Ali ono što ga čini svjetskom klasom nisu njegove rezerve, već njegova ekstremna teškoća razvoja. Više od pet mjeseci svake godine more je zaleđeno s temperaturama koje padaju i do 40 stepeni. Naftno polje leži u plitkim vodama dublje od 4 metra što onemogućava konvencionalne platforme za bušenje.
Inženjeri su morali izgraditi vještačka ostrva kao baze za bušenje i proizvodnju što je rijetkost u globalnom razvoju naftnih polja. Geologija je podjednako ekstremna. Rezervoari zakopani na dubini većoj od 4.000 metara sa ultra visokim pritiskom i visokim koncentracijama toksičnog sumporovodika.

Oprema je morala biti napravljena od visokokvalitetnih antikorozivnih legura sa stalnim praćenjem plina i sigurnosnim sistemima. Sa investicijom koja prelazi 50 milijardi dolara, Kašagan je prepoznat kao jedan od najskupljih energetskih projekata ikada. Nafta se cjevovodima dovodi do rafinerije Atirau i u prekogranične izvozne rute služeći kao stub nacionalne energetske strategije Kazahstana.
Velika džamija u Meki
U zapadnoj Saudijskoj Arabiji je najveći i najsloženiji vjerski kompleks na svijetu i najvažnije mjesto hodočašća u islamu. Njena srž je Kaba, smjer dnevne molitve za sve muslimane. Kompleks se prostire na blizu 400.000 kvadratnih metara.
Glavni prostor za molitvu može primiti 1,5 tona hrane i može primiti do 2 miliona ljudi odjednom. Tokom vrhunca hodočašća, grad Meka prima preko 3 miliona ljudi. Sastoji se od više nivoa, centralnog dvorišta, kružnih staza, uzdignutih platformi, podzemnih prolaza, aneksa, trgova, medicinskih stanica i tranzitnih čvorova formirajući sistem upravljanja protokom ljudi visoke gustine.

Od sredine 20. vijeka, džamija je prolazila kroz kontinuisana proširenja. Nakon 2008. godine, velike nadogradnje povećale su kapacitet sa 2 miliona na više od 4 miliona dodajući preko 300.000 kvadratnih metara nove gradnje. U blizini se nalazi kompleks tornja Abraj al-Bayt, njegova centralna sat-kula, visok 601 metar, druga je najviša građevina na svijetu.
Velika džamija nije jedna građevina, već ogroman integrisani sistem koji služi za molitvu, šetnju, okupljanje, sigurnost, smještaj i logistiku. Njeno proširenje i rad ostaju dinamičan, tekući nacionalni projekat.
Kineski projekat preusmjeravanja vode s juga na sjever
Ovaj megaprojekat se bavi hroničnim nedostatkom vode u sjevernoj Kini. Ima tri rute, istočnu, centralnu i zapadnu. Sa planiranim kapacitetom koji prelazi 44 milijarde kubnih metara što ga čini najvećim projektom prijenosa vode na svijetu. Ključna je centralna ruta, koja počinje od rezervoara Danjiangkou u Hubeiju, proteže se 1.532 kilometra sjeverno kroz 13 većih gradova do Pekinga i Tianjina.
Njegova jedinstvenost je u tome što se u potpunosti oslanja na gravitacijski tok. Nema pumpi, samo pažljivo izračunati gradijenti s tolerancijama od samo nekoliko centimetara. Da bi prešli Žutu rijeku, inženjeri su izgradili obrnuti sifonski tunel dubok 70 metara omogućavajući ogromnim cjevovodima da prođu ispod rijeke.

Sistem uključuje regulacijske rezervoare, distributivne čvorove, tunele i monitoring stanice. Centralna ruta sada snabdijeva preko 70% vode u Pekingu, opslužujući više od 100 miliona ljudi širom sjeverne Kine. Istočna ruta modificira Veliki kanal, zahtijevajući 23 crpne stanice za podizanje vode kroz Jiangsu, Shandong i Anhui.
Zapadna ruta je još uvijek u planiranju. Do sada su investicije premašile 70 milijardi dolara uključujući masovno preseljenje i ekološke mjere preselivši više od 350.000 ljudi. Ovaj projekat je preoblikovao korištenje vode za desetine sjevernih gradova pokazujući da voda ne mora biti ograničena geografijom.
Indijski Kip jedinstva
Najviši kip na svijetu, visok 182 metra, s preko 240 oltara, uključujući bazu dvostruko viši od Kipa slobode i tri puta viši od Krista Iskupitelja u Rio de Žaneiru. Smješten u državi Gujarat, na obalama rijeke Narmada, odaje počast vođi za nezavisnost Sardaru Vallabhbhaiju Patelu. Završen 2018. godine, koštao je oko 430 miliona dolara. Za njegovu strukturu, betonska jezgru plus čelični okvir, plus bakrenu oblogu korišteno je 21.000 tona čelika, 70.000 tona cementa i 1.800 bakrenih panela izlivenih u Kini i sastavljenih na mjestu kipa. Četiri osnovna stuba pružaju stabilnost, dizajnirana da izdrže vjetrove od 60 Menaresa i zemljotrese magnitude 6,5, sa životnim vijekom preko 100 godina.

Unutra se nalaze liftovi, stepenice i ventilacija. Posjetioci stižu do platforme za gledanje na 135 metara u grudima statue. Baza sadrži muzej i digitalne izložbe o Patelu i nezavisnosti Indije.
Međunarodni aerodrom Kansai (Japan)
Izgrađen za samo 42 mjeseca sa preko 3.000 radnika i inženjera u vrhuncu, spojio je skulpturu, građevinsko inženjerstvo, izgradnju visokih zgrada i preciznu instalaciju. Rekordni arhitektonski podvig. Ovo je aerodrom koji tone od prvog dana.
Izgrađen je u potpunosti na moru, na vještačkom ostrvu u zalivu Osaka, pet kilometara od obale. Pokrivajući više od 10 kvadratnih kilometara, bilo je potrebno 230 miliona kubnih metara nasipa, u suštini poravnavajući planine i bacajući ih u more. Izgradnja je započela 1987. godine, trajala je osam godina samo da se stabilizuje meko morsko dno, slojevi gline debljine 60 Menarea.

Da bi usporili slijeganje, inženjeri su ukopali 90.000 pješčanih stubova i ojačali padine. Dizajnirao ga je Renzo Piano, aerodrom ima dvije piste, promjera 3.500 i 4.000 metara, i terminal dug 1,7 kilometara, najdužu pojedinačnu aerodromsku zgradu na svijetu. Povezan je s Osakom mostom dugim 3,75 kilometara, koji nosi i autoput i željeznicu, s podzemnom željeznicom i metroom na terminalu.
Prva faza koštala je 20 milijardi dolara, a izgradnja je trajala skoro 10 godina. Uprkos stalnom naseljavanju, aerodrom i dalje normalno radi. To je projekat koji se vječno bori s geologijom, morem i gravitacijom. Aerodrom koji ne može prestati tonuti, već samo opstati.
Velika vještačka rijeka (Libija)
Spomenite Saharu i ljudi pomisle na sušu. Pa ipak, ispod njenog južnog ruba, Libija je izgradila sistem koji snabdijeva obalne gradove sa 6,5 miliona kubnih metara.
Velika vještačka rijeka nije rijeka već podzemna mreža cjevovoda duga 4.000 kilometara koja pumpa fosilnu vodu iz dubokih vodonosnika. Započeta 1984. godine, izgrađena u pet faza od državnih kompanija, koristi četiri glavna vodonosnika koji sadrže procijenjenih 30 triliona kubnih metara. Preko 1.300 bunara, svaki dubok preko 300 metara, (10:49) napajaju crpne stanice, rezervoare i kontrolne tornjeve.

Voda teče kroz cijevi promjera četiri metra, svaka teška 80 tona, prefabrikovane u fabrikama i položene u rovove duboke do sedam metara. Snabdijeva preko 70% Libijaca vodom za gradove i farme. Ova skrivena mreža cjevovoda ispod pustinje je najvažnija infrastruktura Libije.
Saudijski industrijski grad Jubail
Prije 1970-ih, ovo je bilo ribarsko selo na Perzijskom zaljevu. Tada su Bechtel i saudijska vlada počeli graditi grad za industriju.
Faza Y činila je 7% nacionalnog BDP-a. Do 2005. godine, kraljevstvo je pokrenulo Jubail 2, udvostručujući njegovu veličinu. Pokrivajući 687 kvadratnih milja, 22-godišnji plan procijenjen je na 80 milijardi dolara samo za infrastrukturu.

Ne samo industrijski park, grad projektiran za proizvodnju. Smještaj za 120.000 stanovnika, univerzitet za 18.000 studenata, luke, komunalne usluge, mreže za rashladnu vodu, plinovodi, tretman otpada, sve izgrađeno za industriju. U vrhuncu, 20.000 radnika mjesečno je opsluživalo petrohemijska, rafinerijska i plinska postrojenja kojima su upravljali Aramco, Sabic, Total i drugi.
Jubail nije tradicionalni grad, već industrijski ekosistem, obrnuto dizajniran prvo za fabrike, a tek onda za ljude.
Saudijski projekat Neom
U praznoj sjeverozapadnoj pustinji blizu Crvenog mora, Saudijska Arabija planira Neom, 26.000 kvadratnih kilometara, veličine Albanije.
Sastoji se od tri smjela dijela. Linija, linearni grad dug 170 kilometara, širok 200 minuta, visok 500 metara, u kojem živi 9 miliona ljudi. Nema cesta ni automobila, samo brzi željeznički prijelaz od početka do kraja za 20 minuta.

Oxygen, plutajući industrijski lučki grad, dug preko 200 kilometara, dizajniran za automatiziranu proizvodnju s nultom emisijom ugljika.
Trojena, planinsko skijalište na 2.500 metara nadmorske visine sa stazama, jezerima i hotelima, prvi skijaški grad na Bliskom istoku koji radi tokom cijele godine. Pokrenut 2017. godine u okviru PIF Sovereign Wealth Funda, planirano je da bude završen do 2045. godine, s investicijom većom od 500 milijardi dolara.
Neom ne preuređuje stari grad, već gradi budućnost direktno na pustinjskom pijesku.
Međunarodna svemirska stanica (ISS)
Kružeći 400 kilometara iznad Zemlje, ovo je najveći podvig čovječanstva u svemirskom inženjerstvu.
Izgrađen od 16 zemalja tokom 15 godina, koštajući preko 100 milijardi dolara, kruži oko Zemlje 16 puta dnevno. Građen dio po dio od 1998. godine, sa desetinama lansiranja, pristajanja i svemirskih šetnji. Teški preko 420 tona, solarni paneli prekrivaju fudbalski teren, dugoročno smještaju šest astronauta. Proizvodi energiju, reciklira vodu, snabdijeva zrakom i održava život iako redovne misije snabdijevanja ostaju neophodne. Od novembra 2000. godine, nikada nije bio nenaseljen. Preko 280 astronauta iz više od 20 zemalja provelo je 3.000 eksperimenata.

Zajednički upravljana od NASA-e, Roscosmosa, ESA-e, JAXA-e i CSA-e s kontrolnim centrima širom svijeta, ISS ostaje najkompleksnija, najskuplja i najdugotrajnija međunarodna inženjerska saradnja ikada.
Od pustinjskih gradova do orbitalnih laboratorija, od zakopanih rijeka do industrijskih ekosistema ovi megaprojekti dokazuju jednu stvar - čovječanstvo nikada ne prestaje pomicati svoje granice. Možda je sljedeći megaprojekt već na crtaćoj tabli.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare